Praški lingvistički krug počeo je djelovati 1926. i okupio je mnogobrojne od onodobnih vodećih svjetskih lingvista, bilo kao članove bilo kao izlagače na svojim redovitim sastancima. Ubrzo je prerastao u jednu od najvažnijih strukturalističkih škola, koja je međunarodni ugled stekla u prvom redu radovima svojih članova posvećenima fonologiji. Djelovanje Kruga prestalo je tijekom Drugoga svjetskog rata, a obnovljeno je nakon njegova završetka, i iako je Prag ostao važnim jezikoslovnim središtem, Praška škola više nije dosegnula golem utjecaj koji je imala u međuratnom razdoblju. Predmet su kolegija ključni radovi Pražana iz klasičnoga razdoblja, koji su otvorili nova poglavlja u povijesti opće lingvistike i slavistike, ali i postignuća te škole u drugoj polovini XX. st., koja Prag i dalje čine važnom točkom na zemljovidu suvremenoga jezikoslovlja.