Povijest zaštite spomenika u hrvatskim zemljama povezana je uz razvoj zaštite spomenika u Austro-Ugarskoj Monarhiji u čijem su sastavu bile do 1918. godine. U pristupu povijesnim i umjetničkim spomenicima i njihovoj obnovi austrijska je sredina prihvaćala utjecaje iz Francuske, Engleske, Pruske i Italije, ali i urodila svježim, vlastitim pristupom. U tom je kontekstu neizostavnu ulogu odigrala Bečka škola povijesti umjetnosti. Naziv je to za nekoliko generacija istraživača, sveučilišnih profesora i muzealaca vezanih uz Katedru za povijest umjetnosti bečkog Sveučilišta. Izborni kolegij će dati pregled povijesti Škole, njenih glavnih protagonista, djela i karakteristika uz naglašavanje z načaja za opći razvoj povijesti umjetnosti kao discipline, a pogotovo za razvoj teorije zaštite kulturne baštine. Najvažniji su protagonisti Škole, naime, ujedno bili uključeni u djelovanje državne službe zaštite, C. kr. Središnjeg povjerenstva (K. k. Zentralkommission): Rudolph Eitelberger v. Edelberg, Alois Riegl i Max Dvořák. Oni su se u funkciji izaslanika Povjerenstva i(li) iz vlastitog nahođenja bavili i spomenicima u hrvatskim zemljama. Ti su tekstovi gotovo iščeznuli iz hrvatske povijesno-umjetničke tradicije, no zavređuju pažnju jer se iz njih mogu iščitavati interpretacije, vrednovanja povijesno-umjetničkih fenomena, politički i socijalni konteksti, konzervatorske koncepcije, ali i dobiti zanimljive informacije o svakodnevici onodobnih hrvatskih sredina i njihovih spomenika.

Razina studija: preddiplomski
ISVU šifra kolegija: 65509
Broj ECTS bodova: 5
Semestar: zimski