Josip Broz Tito (1892-1980) bio je jedini europski državnik koji je u svojoj dugoj političkoj karijeri uspješno vodio bitku protiv Hitlera i Staljina. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata u okupiranoj Europi bio je glavni organizator i vojskovođa najjačeg gerilskog otpora njemačko-talijanskim okupatorima i njihovim kolaboracionistima, ali je poslije rata te uspjehe iskoristio da u Jugoslaviji uvede komunističku jednopartijsku diktaturu, po uzoru na surovost Staljinovog SSSR-a. Ipak, Tito je već nakon tri godine došao u oštar konflikt sa Staljinovim hegemonizmom. Svoju je zemlju izdvojio iz istočnog (komunističkog) bloka i oko 30 godina vješto održavao neutralnost između demokratskog Zapada i komunističkog Istoka. U tome su Jugoslaviji politički i materijalno povremeno pomagale i zapadne sile.
Tijekom tih 30 godina Tito je postepeno ublažavao neke krutosti komunističkog sistema, proširivao prostor raznih građanskih sloboda. Jugoslavija se pod njegovim vodstvom u ekonomskom i društvenom pogledu razvijala brže negoli njezine sastavnice ikad prije ili poslije. No, Tito nikad nije odustao od jednopartijskog sistema, državno i partijski kontrolirane ekonomije niti od svoje osobne arbitražne vlasti. Često se nije dobro snalazio u povremenim ekonomskim krizama niti u nacionalističkim konfliktima unutar višenacionalne države. Nagrižen bolestima posljednjih godina života i teškim lomovima u posljednjem braku, Tito je za sobom ostavio katastrofalno nesređeni sistem upravljanja zemljom s nedoraslim političkim vodstvima, najviše zavađenima na međunacionalnim suprotnostima. Deset godina poslije Titove smrti to je dovelo do niza međusobnih ratnih sukoba u kojima se bivša država Jugoslavija raspala na sedam malih državica.
Poslije Titove smrti u zemljama bivše Jugoslavije razbuktala se debata o Titu, ali podijeljena na politiziranu pro i contra interpretaciju. Ovaj kolegij želi dati izbalansiranu informaciju o osobi koja je obilježila hrvatsko 20. stoljeće, ali i mnogo više od toga.
- Izvođač: Ivo Goldstein