Od doba J. Dobrovskoga pa sve do potkraj XX. stoljeća u bohemistici je bilo gotovo općeprihvaćeno da je češki jezik nakon Bijele gore doživio golemu regresiju i da je tek Dobrovský svojim jezikoslovnim radom stvorio preduvjete da ga predromantičari spase od izumiranja koje mu je prijetilo. Zbog takva je stajališta istraživanje toga razdoblja jezične povijesti počelo razmjerno kasno te se pravo mjesto koje ono zauzima u dijakronijskom razvoju češkog jezika počelo pokazivati tek nedavno. Kolegij će se baviti strukturnim promjenama u sustavu glasova i oblika; dominantnim tendencijama u razvoju sintakse i leksika; stilističkim konstantama i promjenama u funkcijama u kojima je češki jezik bio u uporabi; osobitostima onodobnih gramatika i rječnika; jezikom najvažnijih onodobnih autora i dominantnih žanrova.